Piše: Boris Dežulović |
SDP je po drugi put na vlasti, HDZ je po drugi put u opoziciji, njihova razmjena traje gotovo četvrt stoljeća, i sad je već izvjesno ustanovljen obrazac kojim nam je živjeti sljedećih hiljadu godina. Nema nikoga da se umiješa u taj ždrijeb, nema nade da će ikada biti drugačije.
Sve je dakle isto kao kad je SDP s koalicijskim partnerima prvi put osvojio vlast: Račanovu šestorku dočekala je temeljito devastirana i opljačkana zemlja, sa korumpiranim HDZ-om i državotvornom desnicom na samom povijesnom dnu. Svaki kafanski politički analitičar sjeća se tih vremena, kad je SDP, vele, mogao pohapsiti kompletan HDZ zajedno s mladeži stranke, a da nitko u Hrvatskoj niti ne zatitra obrvom.
Onda se esdepeovska vlast pokazala upravo monumentalno nesposobnom da izađe na kraj s naslijeđem hadezeovske hobotnice, i dok su se šestorica iz vladajuće koalicije jalovo svađala, HDZ se pribrao i mobilizirao desnicu – pukovnika Čondića, Marka Perkovića, heroje-a-ne-zločince, državotvorne fratre, nogometne navijače, “sakupljače kestena”, ustašku mladež i cijeli generalski zbor s kninske tvrđave. Hrvatskom je opet zavladala vesela atmosfera devedesetih s pjevanjem i pucanjem, a lobotomizirani Hrvati sa zastavama u jednoj i janjećim paprčnjakom u drugoj ruci, razočarani kukavičlukom i nesposobnošću SDP-ove vlasti da riješi ijedan problem u državi, preko pijane noći zaboravili su što im se dogodilo kad su ono prvi put mahali zastavama i paprčnjacima.
Sve je potom, jasna stvar, bilo isto kao kad je HDZ prvi put osvojio vlast: sve mašući zastavama i pjevajući domoljubne budnice, korumpirani rodijački HDZ po drugi put je temeljito opljačkao zemlju, i državotvorna desnica je ponovo izbore dočekala na povijesnom dnu.
Sad se i vi već bolje sjećate, nije to bilo tako davno, kad je SDP mogao pohapsiti ne samo Ivu Sanadera, nego kompletan HDZ zajedno s mladeži stranke, a da nitko u Hrvatskoj niti ne zatitra obrvom. Onda se esdepeovska vlast ponovo upela pokazati upravo monumentalno nesposobnom da izađe na kraj s naslijeđem hadezeovske hobotnice, i dok se ekipa iz Kukuriku-koalicije ovih dana svađa kao u gostionici, HDZ se pribrao i, jasno, stao mobilizirati desnicu.
Opet su tako, dvadeset jebenih godina kasnije, naše teme četnici i Domovinski rat, Mamić ministrima broji krvna zrnca, HSP-ovci traže Hrvatsku Hrvatima, ratni veterani jure na vjetrenjače od ćiriličnih slova, mladi se Hrvati tuku s pravoslavnim bogoslovima, i dok je država u debelu kurcu, na rubu bankrota i dužničkog ropstva, cijela nacija čeka samo utakmicu Hrvatska-Srbija, ne bi li joj barem kurac u koji je pjevajući otišla bio malo veći i komodniji.
Ustanovljen je tako, rekoh, historijski obrazac kojim nam je živjeti sljedećih hiljadu godina, nema nikoga da se umiješa u taj ždrijeb, nema nade da će biti drugačije.
Dok je bijes ostatka svijeta usmjeren prema pohlepnim nositeljima ekonomske moći, korporacijama i bankama, malom, budalastom Hrvatskom opet vlada vesela atmosfera devedesetih s pjevanjem i pucanjem, a lobotomizirani Hrvati sa zastavama u jednoj i janjećim paprčnjakom u drugoj ruci, razočarani kukavičlukom i nesposobnošću SDP-ove vlasti da riješi ijedan problem u državi, do sutra ujutro zaboravit će što im se dogodilo kad su posljednji put mahali zastavama i paprčnjacima.
Sve će, jasna stvar, opet biti isto, sve mašući zastavama i pjevajući domoljubne budnice, rodijački će HDZ ponovo temeljito opljačkati zemlju, državotvorna desnica će po treći put izbore dočekati na povijesnom dnu, vladajuća će koalicija moći pohapsiti kompletan HDZ da nitko u Hrvatskoj niti ne zatitra obrvom, ali pokazat će se upravo monumentalno nesposobnom da izađe na kraj s njegovim naslijeđem, i dok se oni budu svađali kao u gostionici, HDZ će se pribrati i mobilizirati desnicu, Hrvatskom će opet zavladati vesela atmosfera devedesetih s pjevanjem i pucanjem, lobotomizirani Hrvati sa zastavama i paprčnjacima u rukama, razočarani kukavičlukom i nesposobnošću SDP-ove vlasti, preko pijane noći zaboravit će što im se dogodilo baš svaki put kad su mahali zastavama i paprčnjacima, korumpirani HDZ će ponovo temeljito opljačkati zemlju, državotvorna desnica će opet izbore dočekati na povijesnom dnu, i sve ispočetka, opet i opet, hiljadu godina, bez nade da će ikada biti drugačije.
Kao u kakvoj sizifovskoj centrifugi, svaki put opljačkani, sjebani, sažvakani i ispljunuti od strane konjokradica s hrvatskim barjakom u rukama, Hrvati svega koju godinu kasnije, osiromašeni, poniženi i razočarani u slatkorječive, veličanstveno nesposobne spasitelje, ponovo glasaju za konjokradice, i onda, sve tako opljačkani, sjebani, sažvakani i ispljunuti, sve svoje nade polože u slatkorječive, veličanstveno nesposobne spasitelje. Pa im se onda – osiromašenima, poniženima i razočaranima – kao jedini logični izbor pričine konjokradice.
I tako svaki jebeni put.
Najlakše je, naravno, reći da su Hrvati budale. To bi sve objasnilo.
Problem je, međutim, što drugog objašnjenja nema.
Globus, 21.03.2013.
Peščanik.net, 21.03.2013.
