Kako funkcioniše Vučićeva propaganda?

– Prvo, kad bi ljudi tražili ono što je objektivno, propagande ne bi ni bilo.
– Šta oni traže?
– Ono što je zanimljivo, veliko, uzbudljivo.
– Na primer?
– Zamisli da je Beograd kao Dubai, visoke staklene zgrade, fontane, svetla.
Wow
– Ali, da li je to realno?
– Rekli smo nije bitno da li je realno.
– Posle nekog vremena ljudi će videti da su prevareni.
– Možda, ali ne znamo kad će to vreme doći i znamo da se oni zbog razočarenja neće promeniti. Dovoljno je da staru bajku zameni nova, još atraktivnija!

 

– Ok, ali kod nas verovatno postoji i javnost, ona uža i stabilnija javnost, koja bi trebalo da ranije vidi šta je nerealno.
– Pa, postoji li?
– Doduše, ako postoji nije na glavnim medijima, a ako jeste tu je kao lični satirični stav i izuzetak. Svi urednici navijaju za vlast.
– Kako li je došlo do toga? Zašto ne postoji nijedan opozicioni medij?
– Pa, u skladu sa medijskom strategijom. Svi mediji su privatizovani i nalaze se u malo privatnih ruku ili su državni. Svaki privatnik zna da 1) mu se nije kačiti sa vlašću ili 2) podržava neoliberalne politike vlasti, čak iako ne podržava personalnu vlast.
– Naravno da podržava neoliberalnu politiku pošto nas „privatnici vuku sve napred“.
– Ok, ali to se skoro neće ni promeniti. Ako privatnici podržavaju bajke vlasti, gde će se skupiti ona javnost koja bi trebalo da štiti princip realnosti u odnosu na bajke?
– Na twitteru, dok ga ne zatvore.

 

– U stvari nije samo na tw. U svim umetničkim medijskim formama jasna je kritika vlasti. Satirične emisije, stripovi, kolumne kritične su.
– Ništa se ne menja.
– Neki kažu da bi kolumnisti i ini trebalo da shvate da su „dvorske lude“ kojima je režim dao da glume kritičare, dok je satanizovao svaku opoziciju i kontroliše glavne medijske poruke preko urednika.
– I?
– Na primer, da bi trebalo da se solidarišu i odbiju da rade – krenu u štrajk – dok se nešto ne promeni.
– Hm, Politika bez Petričića, Blic bez Somborca i Danas bez Koraksa? Čemu bi to koristilo?
– Situacija bi postala nepodnošljiva i nešto bi se moralo promeniti.
– Hm, a ko to govori?
– Poslanici i političari.
– Štrajkuju li oni?
– Ne trenutno, redovni su u skupštini i vode svoje poslove ako ih imaju.

 

– Nevolja je što je radikalan potez svrsishodan onda kad se očekuje preokret, a ne onda kada bi alternativna ideja tek trebalo da se rodi.
– Pa što je još nema?
– Nema je jer je Vučić u stvari pogodio šta ljudi žele.
– ?
– Žele u stvari da neko drugi, u odnosu na period od 2000-2012 vrši vlast. Nije bitno kako.
– ?
– Dobro, nije bitno kako u detaljima. U osnovi to je ista politika koju su vodili oni pre 2012 – zaduživanje, slušanje MMF, neoliberalne mere, i Kosovo i EU, saradnja u regionu, i SAD i Rusija itd.
– Pa hoće li nam biti bolje od te politike?
– Isto kao i ranije.
– Trebalo bi da smislimo nešto bolje?
– Pa, da.
– Ali, šta ima bolje, ako mi trenutno slušamo SAD i EU, a oni vode neoliberalne politike?
– Ništa, ako ne možemo da smislimo nešto bolje, onda nam je maksimalno dobro. Možda da obratimo pažnju na detalje?
– Možda, kako kažu, –
„Đavo je u detaljima“.

2 odgovora ka “Kako funkcioniše Vučićeva propaganda?”

  1. Од брозовског, релативно лагодног, али неодрживог система до данас, траје расап домаће привреде, који се ових дана (месеци) ближи колапсу и крају.
    Цело то растурање основног економског и друштвеног ткива је праћено „бескрајним политичким играма“, на које је народ уредно наседао, неосновано се надајући да ће му те „игре“ донети и хлеб.
    Али од тога нема ништа.
    Хлеба и начина да се заради хлеб је све мање.
    У таквој ситуацији, игре, чак и када су врло допадљиве, губе сврху.
    Вапај за хлебом постаје све већи.
    Од велелепних обећања се не живи.
    Добар део Србије је већ „на води“, ускоро ће бити и Београд.
    А пост пролази, и ваља се омрсити, али нема са чим, и све мање ће бити.
    http://restruktura.org/kolaps-igara-bez-hleba/

  2. Petar Gordic каже:

    Samo da napomenem da se zablude o tome kako privatnici „vuku sve napred“ ili nas „sve izdrzavaju“ moraju razdvojiti od realnih potreba da postoji trziste, privatna svojina, privatni biznis (sto je naglaseno u jednom od prethodnih dvogled tektova)…kod nas je sve to izvitopereno i izopaceno, sto ne znaci da je tako. Poznajem ljude koji preziru bilo koga ko radi nesto privatno, sve bi podredili kolektivu, jedino kada se dotaknete njihove licne svojine onda kazu „Pa to je ipak samo moje“.
    Drugo, ja ne verujem da kod nas postoji javnost, osim ovih virtuelnih varijanti. Pri tom, pod javnoscu ne podrazumevam samo medije nego i sve druge institucije. Gledao sam jednu seruju o praskoj revoluciji, Jan Palah je siromasni student iz provincije koji je svojim cinom probudio mnoge ljude, to su primeri kada neko alarmira javnost oko bitne stvari. A kod nas su svi pomireni sa sudbinom, poklanjanje ocena u skolama, poklanjanje raznih dozvola (vozackih i sl), nekada su ucenici padali razred ako ne znaju neki minimum, a danas su nagradjeni. Kad to pomenete kao problem, kazu „O cemu pricas covece, hocu da moje dete ima sve petice inace se nece upisati na fakultet, ne zanimas me ni ti ni tvoji standardi, hocu da mi se dete skoluje i da dobije diplomu“. Na kraju dobijem ono „Hajd ne filozofiraj vise!“
    I na kraju, setih se onog klipa nadrealista „Strajk vlasti“. Legende!
    Ko slavi, srecna Nova godina i bozicni praznici!

Pristigli komentari


Adsense

Po datumima

јануар 2016.
П У С Ч П С Н
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031
%d bloggers like this: