Rubrika | Preporuke

Jesu li Hrvati budale?

Piše: Boris Dežulović |

SDP je po drugi put na vlasti, HDZ je po drugi put u opoziciji, njihova razmjena traje gotovo četvrt stoljeća, i sad je već izvjesno ustanovljen obrazac kojim nam je živjeti sljedećih hiljadu godina. Nema nikoga da se umiješa u taj ždrijeb, nema nade da će ikada biti drugačije.

Sve je dakle isto kao kad je SDP s koalicijskim partnerima prvi put osvojio vlast: Račanovu šestorku dočekala je temeljito devastirana i opljačkana zemlja, sa korumpiranim HDZ-om i državotvornom desnicom na samom povijesnom dnu. Svaki kafanski politički analitičar sjeća se tih vremena, kad je SDP, vele, mogao pohapsiti kompletan HDZ zajedno s mladeži stranke, a da nitko u Hrvatskoj niti ne zatitra obrvom.

Onda se esdepeovska vlast pokazala upravo monumentalno nesposobnom da izađe na kraj s naslijeđem hadezeovske hobotnice, i dok su se šestorica iz vladajuće koalicije jalovo svađala, HDZ se pribrao i mobilizirao desnicu – pukovnika Čondića, Marka Perkovića, heroje-a-ne-zločince, državotvorne fratre, nogometne navijače, “sakupljače kestena”, ustašku mladež i cijeli generalski zbor s kninske tvrđave. Hrvatskom je opet zavladala vesela atmosfera devedesetih s pjevanjem i pucanjem, a lobotomizirani Hrvati sa zastavama u jednoj i janjećim paprčnjakom u drugoj ruci, razočarani kukavičlukom i nesposobnošću SDP-ove vlasti da riješi ijedan problem u državi, preko pijane noći zaboravili su što im se dogodilo kad su ono prvi put mahali zastavama i paprčnjacima.

Sve je potom, jasna stvar, bilo isto kao kad je HDZ prvi put osvojio vlast: sve mašući zastavama i pjevajući domoljubne budnice, korumpirani rodijački HDZ po drugi put je temeljito opljačkao zemlju, i državotvorna desnica je ponovo izbore dočekala na povijesnom dnu.

Sad se i vi već bolje sjećate, nije to bilo tako davno, kad je SDP mogao pohapsiti ne samo Ivu Sanadera, nego kompletan HDZ zajedno s mladeži stranke, a da nitko u Hrvatskoj niti ne zatitra obrvom. Onda se esdepeovska vlast ponovo upela pokazati upravo monumentalno nesposobnom da izađe na kraj s naslijeđem hadezeovske hobotnice, i dok se ekipa iz Kukuriku-koalicije ovih dana svađa kao u gostionici, HDZ se pribrao i, jasno, stao mobilizirati desnicu.

Opet su tako, dvadeset jebenih godina kasnije, naše teme četnici i Domovinski rat, Mamić ministrima broji krvna zrnca, HSP-ovci traže Hrvatsku Hrvatima, ratni veterani jure na vjetrenjače od ćiriličnih slova, mladi se Hrvati tuku s pravoslavnim bogoslovima, i dok je država u debelu kurcu, na rubu bankrota i dužničkog ropstva, cijela nacija čeka samo utakmicu Hrvatska-Srbija, ne bi li joj barem kurac u koji je pjevajući otišla bio malo veći i komodniji.

Ustanovljen je tako, rekoh, historijski obrazac kojim nam je živjeti sljedećih hiljadu godina, nema nikoga da se umiješa u taj ždrijeb, nema nade da će biti drugačije.

Dok je bijes ostatka svijeta usmjeren prema pohlepnim nositeljima ekonomske moći, korporacijama i bankama, malom, budalastom Hrvatskom opet vlada vesela atmosfera devedesetih s pjevanjem i pucanjem, a lobotomizirani Hrvati sa zastavama u jednoj i janjećim paprčnjakom u drugoj ruci, razočarani kukavičlukom i nesposobnošću SDP-ove vlasti da riješi ijedan problem u državi, do sutra ujutro zaboravit će što im se dogodilo kad su posljednji put mahali zastavama i paprčnjacima.

Sve će, jasna stvar, opet biti isto, sve mašući zastavama i pjevajući domoljubne budnice, rodijački će HDZ ponovo temeljito opljačkati zemlju, državotvorna desnica će po treći put izbore dočekati na povijesnom dnu, vladajuća će koalicija moći pohapsiti kompletan HDZ da nitko u Hrvatskoj niti ne zatitra obrvom, ali pokazat će se upravo monumentalno nesposobnom da izađe na kraj s njegovim naslijeđem, i dok se oni budu svađali kao u gostionici, HDZ će se pribrati i mobilizirati desnicu, Hrvatskom će opet zavladati vesela atmosfera devedesetih s pjevanjem i pucanjem, lobotomizirani Hrvati sa zastavama i paprčnjacima u rukama, razočarani kukavičlukom i nesposobnošću SDP-ove vlasti, preko pijane noći zaboravit će što im se dogodilo baš svaki put kad su mahali zastavama i paprčnjacima, korumpirani HDZ će ponovo temeljito opljačkati zemlju, državotvorna desnica će opet izbore dočekati na povijesnom dnu, i sve ispočetka, opet i opet, hiljadu godina, bez nade da će ikada biti drugačije.

Kao u kakvoj sizifovskoj centrifugi, svaki put opljačkani, sjebani, sažvakani i ispljunuti od strane konjokradica s hrvatskim barjakom u rukama, Hrvati svega koju godinu kasnije, osiromašeni, poniženi i razočarani u slatkorječive, veličanstveno nesposobne spasitelje, ponovo glasaju za konjokradice, i onda, sve tako opljačkani, sjebani, sažvakani i ispljunuti, sve svoje nade polože u slatkorječive, veličanstveno nesposobne spasitelje. Pa im se onda – osiromašenima, poniženima i razočaranima – kao jedini logični izbor pričine konjokradice.

I tako svaki jebeni put.

Najlakše je, naravno, reći da su Hrvati budale. To bi sve objasnilo.

Problem je, međutim, što drugog objašnjenja nema.

Globus, 21.03.2013.

Peščanik.net, 21.03.2013.

via Jesu li Hrvati budale? | Peščanik.

Comments are closed.

Adsense

Po datumima

март 2013.
П У С Ч П С Н
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031
%d bloggers like this: